Gastro putovanja

Gastro vikend u čarobnoj Istri i Dani tartufa

Crne i bijele tartufe svih veličina i oblika, prekrasan krajolik, bajkovite detalje, strme kamene uličice, vrhunska vina, maslinova ulja i sireve, radišne ljude, povijesne zanimljivosti… sve to možete pronaći na našem najvećem i najljepšem jadranskom poluotoku, Istri.

Odlazak u Istru za vrijeme Dana tartufa već dugo se nalazio na mojoj listi želja. Zapravo, posjet Istri općenito. Čak mi je pomalo neugodno priznati da je najbliže što sam imala priliku doći Istri bila Opatija i to nekada jako, jako davno. Jasno vam je da je tu pogrešku trebalo ispraviti što prije. Zato smo se prošli vikend otisnuli na put jer se u subotu u Motovunu održavao deveti po redu Festival terana i tartufa, a u Livadama je za vikend paralelno trajao Tuber food fest. I zato dragi moji udobno se zavalite, šalicu kave u ruke i uživajte u našim doživljajima iz Istre.

Dan prvi

U subotu smo po dolasku prvo malo razgledali motovunske uličice koje su me očarale svojim starim očuvanim ulazima i vratima, raznobojnim cvijećem te šarmantnim kućama i krovovima. Dok smo se uspinjali do centra grada poprilično strmim uličicama, shvatila sam da me to što odem 1-2 puta tjedno vježbati ne čini sportašicom, a upala u listovima idući dan mi je to samo potvrdila.

krovovi kuća u motovunu

Pošto smo bili već dosta gladni, odlučili smo ručati u konobi Mondo koju je za hranu i ambijent svojedobno pohvalio i New York Times 2009. godine. Nismo to znali u tom trenutku pa bih rekla da nas je taj dan poslužila sreća. Već od samog pogleda na jelovnik su nam rasle zazubice, a izbor jela s crnim i bijelim tartufima je zbilja iznenađujuć. Konobar koji nas je poslužio bio je nevjerojatno profesionalan i ljubazan, a preporučio nam je jela s bijelim tartufima, s obzirom da im je sada sezona. Mi smo se naposljetku ipak odlučili za jela s crnim tartufom pa smo tako jeli njoke u bijelom umaku s crnim tartufom, ramstek s crnim tartufom u umaku od terana i biftek s crnim tartufom. Ugodno su nas iznenadili predjelom na račun kuće koje se sastojalo od njihovog domaćeg kruha te tapenade na bazi crnih maslina, domaćeg istarskog maslinovog ulja, kapara i crnih tartufa. Također, pili smo muškatno vino domaće vinarije Tomaz koje nam se svidjelo zbog slatkaste, pomalo cvjetne arome.

S velikom pažnjom i koncentracijom uživam u svojem ramsteku. Photo by Vjekoslav Azenić
Biftek s crnim tartufom i pečenim krumpirom

Iako su sva jela bila poprilično blago začinjena pa smo ih morali dosoljavati, bili smo zadovoljni. U životu nisam pojela sočniji ramstek. Ako niste mesni tip, ne propustite isprobati fritaju s tartufima ili domaće istarske pljukance s tartufima koje možete pronaći i u drugim konobama u gradu. Desert smo ovaj puta preskočili, a u pamćenju mi je ostalo da su u ponudi imali pannacotu s medom od bijelih tartufa te flan od čokolade i bijelog tartufa. Ne brinite, želji za slatkim udovoljili smo idući dan na drugom mjestu.

U Motovunu možete naići i na nekoliko lokalnih trgovina u kojima možete kupiti, pa valjda sve moguće proizvode s tartufima, različite vrste tjestenina ( vidjela sam ružičastu s teranom), lokalna maslinova ulja i vina. Obavezno si iz Istre ponesite neki fini jestivi suvenir koji će vas svojim mirisom, okusom i bojama podsjećati na ovaj predivni hrvatski krajolik i ljude. A i  lakše ćete preživjeti povratak kući. Jedino se pripremite na relativno visoke cijene, osobito kada su tartufi u pitanju.

Nakon ručka otišli smo na Festival terana i tartufa koji se zapravo održavao u jednom velikom šatoru u kojem ste na štandovima lokalnih proizvođača mogli degustirati i kupiti lokalna vina, tartufate, sireve, maslinova ulja i mnoštvo drugih proizvoda. S obzirom na to da volim prirodne materijale, pažnju mi je privukao jedan simpatični obrtnik na štandu koji izrađuje doista prelijepe drvene žlice, noževe, posude te daske za rezanje. Ovaj puta teška srca sam uzela samo žlicu, a idući puta definitivno ulažem u drvenu dasku za rezanje.

Da ne mislite da se sve vrtilo oko vina i tartufa, isprobala sam i neke proizvode OPG-a Cvitko koji se bavi izradom domaćih pekmeza pečenih u krušnoj peći. Svidjelo mi se što u svim pekmezima koje sam probala do izražaja dolazi baš okus samog voća, a gospođa na štandu mi je objasnila da je to zato jer stavljaju vrlo malo šećera u svoje proizvode te zbog posebnog načina pripreme.

Čips s okusom tartufa
Čips s okusom tartufa bio je totalni hit.

Što se tiče vina na festivalu, degustacijsku čašu smo platili 40 kn i za svako vino koje smo htjeli probati još dodatnih 5 kn, što smatram skroz prihvatljivom cijenom za ovakav tip festivala. Od vina koja smo isprobali, a probali smo ih, vjerujte dosta, na koljena nas je bacio muškat žuti, berba 2017.  vinarije Fakin. Riječ  je o vrhunskom, poluslatkom istarskom vinu koje amater poput mene, kada je u pitanju enologija, teško može opisati riječima! Zbilja je riječ o okusu koji se pamti. Mi smo ga kupili na njihovom štandu, ali rekli su nam da se njihova vina mogu nabaviti i u Zagrebu. Probala sam i njihov teran, berba 2017, i za mene je to također bio najbolji  koji sam isprobala taj dan, što dokazuje i činjenica da im je dodijeljena nagrada za najbolji festivalski teran. Budete li u prilici, svakako kupite i isprobajte njihova vina, vjerujem da ćete biti oduševljeni kao i mi.

Čaša terana

Usput smo na festivalu naišli i na preslatka četveronožna stvorenja koja sam vam jednostavno morala pokazati.

A neke smo i malo pomazili. 🙂

Dok smo pijuckali istarska vina, uživali smo u čarobnom pogledu s grada i predivnom danu pa vam stavljam još nekoliko fotografija.

Motovun

Photo by Vjekoslav Azenić

Dan drugi

Idući dan smo se zaputili prema Livadama, malenom mjestu u općini Oprtalj gdje se održavao Tuber food fest. Nakon što smo popili kavu u obližnjem kafiću, shvatili smo da se nekoliko desetaka metara dalje održavaju i Dani Zigante tartufa pa nikako nismo htjeli propustiti vidjeti što se nudi unutra. Odmah na ulazu smo saznali da zainteresirani mogu ići i na pokazni lov na tartufe s licenciranim tartufarom i tartufarskim psima u Motovunskoj šumi u trajanju od 1 sata. S obzirom da smo malo bili ograničeni vremenom, ovaj puta smo to propustili, ali ako ćete se zaputiti u Istru za vrijeme trajanja Dana tartufa, razmislite o tome da si priuštite ovo, vjerujem, zanimljivo iskustvo. Cijena po osobi je 50 kn.

Bijeli tartuf
Bijeli tartuf

Što se tiče ponude sajma, bila je dosta slična ponudi na Festivalu terana i tartufa, izuzev šireg izbora svježe pripravljenih jela s crnim i bijelim tartufima. Tu smo napokon moja frendica i ja došle na svoje i počastile se desertom. Ona je jela sladoled s tartufom, a ja tiramisu s tartufom. Koji je bio bolji? Teško je reći, oba deserta su bila fina, međutim ja sam bila zadovoljnija tiramisuom jer nam je sladoled bio malčice presladak. A kako paše miris i okus tartufa u slastici? Iznenađujuće dobro, rekla bih, ali mi se čini da ga je pametno dozirati u znatno manjoj količini nego u slanim jelima (ako ćete eksperimentirati kod kuće).

I da, ako fotkate desert u ruci i još hodate uokolo tražeći dobro osvijetljenje, vjerojatno ćete izgledati kao mali luđak. Ali neka, sve da vam pokažem što smo finoga probali. 🙂

Tiramisu s crnim tartufom
Tiramisu s crnim tartufom

Na Tuber Food Fest smo otišli nešto kasnije jer, iako je službeno počinjao u 11:00 h, nije baš bilo ljudi u to vrijeme. Bilo je postavljeno nekoliko štandova na kojima ste mogli probati zbilja raznovrsna istarska jela, a mogli ste pojesti i burger. Jedan totalno kul gospodin koji je tamo radio dao nam je preporuku za hranu i piće, tako da smo se odlučili za fuže s boškarinom, fuže u bijelom umaku s crnim tartufima, ombolo s pečenom kobasicom i kiselim kupusom te fuže u crvenom umaku s kobasicom i crnim tartufom. Dojmovi – odlični. Dobre porcije, pristojne cijene i jako, jako ukusna hrana, a zainteresirani su mogli sudjelovati i na radionici izrade tjestenina. Uz sve to, Istrijani su vrlo nenametljivi i ljubazni kao domaćini. Mali, ali zanimljiv street food festival na istarski način kojeg se isplati posjetiti.

E sad, na preporuku već spomenutog gospodina probali smo i , kako je on to nazvao, kornjaču – kombinaciju Pašarete i piva. Odmah mi je bilo jasno da je riječ o jednoj klasičnoj brlji koje smo pili ko klinci, znate već – bambus, juice votka, dum-dum votka, miš-maš i sl. Zapravo, podsjeća na neku vrstu radlera. No, ja uvijek volim probati ono što preporuče domaći pa makar mi to bilo posljednje 😀 Ne znam bih li ju opet pila, možda da sam ponovno kul, razuzdana 16 – godišnjakinja. Ipak, prvi puta u životu sam se susrela s Pašaretom/Pasaretom – riječ je o gaziranom istarskom piću crvenkaste boje koje proizvodi obitelj Ferenčić iz Pazina već dugi niz godina i koje, kako su mi rekli, ne možete naći nigdje za kupiti osim na istarskom poluotoku. Pa ako ste u Istri, obavezno probajte Pašaretu.

Fuži s boškarinom koji se topio u ustima te aromatični fuži u umaku s crnim tartufom i kobasicama.
Ombolo s pečenom kobasicom i kiselim kupusom
Ombolo (žlomprt) je otkošteni, prosušeni svinjski kotlet koji se kratko propeče, a mi smo ga jeli posluženog uz kiseli kupus i pečenu kobasicu. Nešto savršeno.
Malo nas je propuhalo u Buzetu. Meni je bilo zabavno. Photo by Vjekoslav Azenić

Nakon toga zaputili smo se prema Buzetu, tzv. Gradu tartufa, u kojem smo se nažalost zadržali vrlo kratko jer se dok smo se uspinjali u grad vrijeme naglo pogoršalo, a vjetar je počeo puhati kao lud, rušio je tegle s cvijećem, naočale s naših glava tako da nismo uspjeli obići grad onako kako smo mislili. Da ne mislite da vam muljam, evo dokaza.

Pri povratku kući nismo htjeli propustiti svratiti u Hum, najmanji grad na svijetu, grad biske i povijesna utvrda glagoljaša. Legenda kaže da su grad sagradili divovi, a danas broji tek nešto više od 20 stanovnika. Za šetnju cijelim gradom trebat će vam maksimalno 10 minuta, možete posjetiti i nekoliko suvenirnica skrivenih u kamenim kućama u kojima možete kupiti humsku bisku – domaću rakiju koja se priprema od komovice, bijele imele i nekoliko vrsta trava. Hum, koliko god bio mali, prepun je povijesnih detalja koji u vama izazivaju određenu dozu poštovanja i ponosa na bogatu hrvatsku povijest. To je jedan mali, skriveni istarski biser iz križaljki kojeg nikako nemojte propustiti posjetiti.

Također, vidjela sam da se u Humu u subotu 27.10.2018. održava osamnaesta Smotra domaće rakije i četvrti Festival industrijske konoplje pa navratite ako planirate u Istru za vikend.

Tabla dobrodošlice na ulazu u Hum

I koliko god da smo uživali u našem skitanju Istrom, toliko smo bili pomalo žalosni što je vikend bio brzo gotov i što se vraćamo nazad za Zagreb. Znate da sam ja Slavonka, ali dok smo se vozili kroz pitoreskna istarska mjesta, kušali domaću hranu te razgovarali s Istrijanima, osjećala sam se kao kod kuće. To je osjećaj koji vam rijetko koje mjesto može pružiti. To je osjećaj za koji živite. To je osjećaj kojem se ponovno vraćate.

Koje je vaše omiljeno mjesto u Istri? A najfiniji istarski specijalitet? Jesu li vam korisni ovakvi blog postovi? Pišite mi u komentarima, na e-mail, ili mi se javite sa svojim razmišljanjem na Instagramu ili Facebooku.

Napomena: Ovaj post ni na koji način nije sponzoriran niti plaćen od strane bilo kojeg restorana, općine ili brenda koji se spominju u postu. Sva mišljenja su u potpunosti iskrena i isključivo moja.

Spread the love

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *