Gastro putovanja

5 nezaboravnih dana u bajkovitom Portugalu – Sintra (2. dio)

Jeste li već virnuli u prvi dio našeg putovanja u Portugal? Ako jeste, onda znate kakva smo sve fora mjesta posjetili dok smo bili u Lisabonu, što sve treba imati na umu kada se krećete gradom i gdje smo pojeli najbolji čokoladni kolač IKADA.

Tih nekoliko dana koje smo proveli u Portugalu nikako nismo htjeli propustiti priliku da odemo na jednodnevni izlet u neki bliži grad. Dvoumili smo se između Sintre i Porta. Iako smo mislili da ćemo stići posjetiti oba mjesta, odluka je na kraju ipak pala na Sintru jer je u Lisabonu bilo previše toga što smo još htjeli vidjeti.

(zato sada imamo izliku vratiti se u Portugal još bar jednom)

Sintra je od Lisabona udaljena svega 40-ak minuta ugodne vožnje vlakom. Ako se odlučite ići u Sintru vlakom, imajte na umu da bi vam bilo pametno kartu ne uzimati u zadnji čas jer bi vas mogle dočekati velike gužve na kolodvoru. Mi smo išli sa željezničke stanice Rossio koja me je, btw, impresionirala svojom vanjskom arhitekturom izgrađenom u kasnogotičkom portugalskom stilu. Uživo je doista prekrasna.

Fun fact za ljubitelje povijesti: na ovom mjestu je 1918. g. izvršen atentat na portugalskog predsjednika Sidónia Paisa.

Željeznička stanica Rossio, Lisabon

Sintra – grad iz bajke

Sintra je mali grad i istoimena općina koja se nalazi u blizini Lisabona. Ovo je jedan od najbogatijih, ali i najskupljih dijelova Portugala općenito. Vrlo je popularno turističko odredište zbog brojnih palača i dvoraca koje možete posjetiti. Ono što Sintru čini osobito posebnom je njezin čaroban, pomalo mističan krajolik koji je tijekom povijesti uvijek privlačio i nadahnjivao brojne umjetnike.

Mislim da je poželjno Sintru izbjegavati vikendima, osobito putujete li u ljetnim mjesecima jer su tada vrlo velike gužve. Mi smo to znali prije nego što smo došli u Portugal, no zbog lošeg vremena odlazak u Sintru pao je na subotu. Također, ovdje su često temperature za nekoliko stupnjeva niže nego u Lisabonu pa imajte i to na umu.

Iako Sintru puno ljudi odabere za jednodnevan izlet, to nikako nije dovoljno za sve što ćete vjerojatno željeti obići u ovom slatkom gradiću. Da smo imali više vremena ( i novaca), zasigurno bismo u Sintri proveli barem dva dana.

Za Sintru se često kaže da je simbol portugalskog romantizma. To možete vidjeti po Palači Peni (Palacio Nacional da Pena), njihovoj najpoznatijoj i najposjećivanijoj atrakciji. Znate, to vam je ona žuto roza palača koja izgleda kao iz nekog Disneyevog crtića (fotografija ispod).

Palača Pena (Palacio Nacional da Pena) - pogled s maurske utvrde
Palača Pena

Mi smo se odlučili posjetiti druga dva mjesta jer smo pretpostavili da će najveća koncentracija ljudi biti upravo u Peni, a i htjeli smo dati priliku nekim manje eksponiranim lokacijama i definitivno nismo požalili. To su bili Quinta de Regailera i Maurska utvrda (Castelo dos Mouros). Inače, popis svih palača koje se još mogu vidjeti u Sintri možete pronaći na službenoj stranici Parques da Sintra.

Misteriozna Quinta de Regailera

Quinta de Regailera

Kada sam prvi puta kročila na ovo mjesto, pomislila sam:

Ovo je totalno nestvarno. Ljudi su ovdje stvarno živjeli? I ja bih!

Quinta de Regailera je imanje koje se prostire na 4 ha, a od 1995. g. nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Sagrađena je početkom 20. stoljeća u duhu romantizma. I zbilja, čim kročite ovdje, osjećat ćete se kao da ste upali u neku čudnovatu, nestvarnu bajku.

Tijekom vremena Quinta de Regailera promijenila je nekoliko vlasnika, no dvije su osobe najzaslužnije za njezin današnji izgled: ekscentrični bogataš António Augusto de Carvalho Monteiro i talijanski arhitekt Luigi Manini.

Arhitektura je predivna, no ono u čemu sam ja još više uživala je uredan i održavan vrt prepun egzotičnih biljaka, velikih, starih stabala i skrivenih prolaza i tunela.

Malo sam poskočila od sreće kada sam ugledala omanji vrt s lavandom i mnoštvom pčela i bumbara.

Cijelo imanje puno je masonskih simbola, a jedan od najpoznatijih objekata je tzv. Inicijacijski bunar (Poco Iniciatico). Pretpostavlja se da su se u njemu održavali masonski obredi, no to je samo pretpostavka jer do danas nema točnih podataka čemu je zapravo služio. Morate priznati da izgleda interesantno i da zapravo uopće ne liči na tipičan bunar.

Ovdje imate i restoran u finoj hladovini u kojem možete popiti kavu i nešto pojesti. Mi smo pak odavde otišli dalje do Maurske utvrde.

Maurska utvrda (Castelo dos Mouros)

Maurska utvrda (Castelo dos Mouros) vojna je utvrda koju su izgradili muslimani oko 10. stoljeća za vrijeme okupacije Pirenejskog poluotoka, a služila je kao kontrolna točka za atlantsku obalu i zemlju na sjeveru poluotoka. Također se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Ova utvrda je, slično kao i Quinta de Regailera, okružena zadivljujućom prirodom, mnoštvom zanimljivih stabala i hortenzija koje su taman bile u cvatu za vrijeme našeg boravka. Sama utvrda zbilja izgleda kao sa seta nekog povijesnog filma, a s Maurske utvrde pruža vam se predivan pogled na druge dvorce i krajolik Sintre tako da se svakako isplati doći. Pripremite se na puno uspinjanja.

Maurska utvrda u Sintri

Čudan jelovnik i meso u umaku od kave

Pomalo umorni i izgladnjeli, nismo mogli čekati povratak u Lisabon da bismo nešto pojeli pa smo odlučili potražiti restoran u Sintri. Već je bilo kasno popodne, što znači malo kasno za ručak, a prerano za večeru. U Portugalu je normalno da se neki restorani otvaraju tek navečer u 18:00 ili 19:00 sati, tako da ih je dobar dio bio zatvoren dok smo mi hodali uokolo k’o izgladnjeli vukovi.

Ipak, naišli smo na restoran Apeadeiro koji se nalazio blizu željezničke stanice. Imao je solidne ocjene na TripAdvisoru, a i činio se kao mjesto gdje zalaze lokalci. I zbilja, izgledom nas je podsjetio na većinu restorančića u kojima smo jeli u Lisabonu: retro keramičke pločice, pomalo oldschool izgled i osoblje koje nema pojma engleski (izuzev jedne mlade simpatične konobarice).

Zbilja mi je žao što vam nisam pofotkala da vidite kako izgleda taj jelovnik: jedan dio na portugalskom, jedan dio na engleskom, pa u sredini menija zalijepljen papir koji je opet samo na portugalskom, fotografije samo nekih jela koje su označene brojevima pa onda moraš spajati te brojeve s portugalskim nazivima jela pa skužiti koji je prijevod na engleski… uglavnom, jako čudno.

Nije ni čudo što sam na kraju od svog tog mučenja i izgladnjelosti naručila kombinaciju koja zvuči malo nespojivo: Bife à café . To vam je komad mesa u umaku od kave koji dođe poslužen s pomfritom. Donijeli su ga ključajućeg u glinenoj posudi izravno iz pećnice na stol. Možete zamisliti moj izraz lica kada sam vidjela ovo:

Bife a cafe u restoranu Apeadeiro u Sintri

Na šta vas podsjeća? Mene na neku ustajalu baru. 😀

A okus? Jako, jako dobar! Kava se osjeti, ali vrlo malo i zapravo mi je cijelo jelo bilo odlično. Već sam malo guglala u potrazi za receptom i čekam prvu priliku da ga isprobam kod kuće.

D. je jeo Bife Apeadeiro, što je zapravo neka vrsta steaka na portugalski način. Naime, Portugalci vam vole uz steak poslužiti pečeno jaje i komad šunke te prženi krumpir. Ovaj je još bio posut maslinama te usitnjenim ukiseljenim povrćem. D. kaže da je bilo dobro, no zapravo ništa spektakularno.

Malo je teško povjerovati da se ispod ove hrpice nalazi još i pečeno jaje te komad steaka, zar ne?

Za kraj smo dobili na račun kuće svatko po čašicu porta i mali desert od lisnatog tijesta što nas je baš ugodno iznenadilo. Siti, umorni i zadovoljni smo sjeli na vlak i vratili se u Lisabon.

Sintra je definitivno grad kojeg vrijedi posjetiti.

U trećem, zadnjem dijelu posta o Portugalu fokusirat ću se baš na hranu koju smo tamo probali i pokazati vam što nikako ne smijete propustiti kušati planirate li put u Portugal.

Jeste li vi kada posjetili Sintru? Što vas se najviše dojmilo? Pišite mi u komentarima ovdje na blogu, na Facebooku ili na mojem Instagram profilu.

Stay tuned ljudeki!

Spread the love
  •  
  •  
  •  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.