Školski autobus stiže u moje selo. Izlazim na zadnjoj stanici s preteškom torbom koju jedva čekam skinuti sa sebe.
Tih parsto metara do kuće nos mi se zacrveni kao Rudolfu, a nožni prsti su mi hladni jer su mi noge lagano mokre od previše toplih slojeva čarapa i štrampli koje sam uvijek morala imati na sebi.
“Samo ti to sve obuci da ti bude toplo” – kazala bi mi mama.
Hodajući, gledam kako mi se dah pretvara u paru. Uvijek me je to zabavljalo.
Napokon, evo me u kući! Bacam sve sa sebe na pod i prilazim našoj peći na drva da se ugrijem.
“Nema ti do Magme”– rekao bi moj tata.
Prije nego što sam uopće uspjela doći do nje, osjetim tako mi poznati miris: kore mandarine suše se na peći i prostor ispunjavaju svojom predivnom, slatkom, citrusnom aromom.
To je to.
Miris poznatog, toplog doma.
Miris obitelji i zajedništva.
Dolazim u bakinu ljetnu kuhinju, a tamo me zapuhne miris kiselog kupusa i sarme. Nekada bi to bio i grah sa suhim mesom. Upareni prozori s kojih se slijevaju sitne kapljice vode nastale kao rezultat kondenzacije. Na stolu me već čeka stari plejani tanjur i ta ista sarma. Već je u tanjuru, pari se na sve strane. Režem ju vruću i halapljivo stavljam prvi zalogaj u usta.
“Bako, de mi prepeci malo kruha na šporetu! – kažem joj. Tko nije osjetio taj miris i okus, ne zna što propušta. Nikakvi tosteri ovog svijeta ne rade ovako dobar prepečeni kruh kao što to radi šporet na drva.
Odjednom, nemam više nikakvih briga na svijetu! Nikakvi testovi, ispitivanja, jedinice, zločesti klinci i profesori, ništa više u tom trenutku za mene ne postoji.
Samo ti isti, tako prepoznatljivi mirisi (i okusi) koji mi u tom trenutku pružaju utočište od stvarnosti. I koji će me zauvijek sjećati na moj dom.
Jesi li ikada razmišljao/la o tome koliko čovjek dobro može zapamtiti određene mirise? Koliko se urežu u životnu memoriju i, kao vremeplov, podsjete na neke davne događaje, ljude, situacije i putovanja.
Razmisli na trenutak o tome. Sigurna sam da bi i dan danas tvoj nos lako prepoznao parfem kojeg je nosio tvoj prvi dečko/cura. 🙂
Ono što hoću reći je to da su mirisi vrlo važni u našim životima, važniji nego što to mislimo. Mi ljudi 21. stoljeća jako volimo fine mirise, zar ne? Najradije bismo mirisali kao onaj neodoljivi Coccolino medvjedić s reklame pa trpamo omekšivača u veš mašinu i više nego što nam je potrebno.
Pa si kupujemo skupe mirisne kreme za tijelo, glamurozne parfeme, boriće za auto, mirisne svijeće i štapiće za prostor i tko zna što još sve ne. I sve je to legitimno, samo nekada u svemu tome možda i malo pretjeramo. A da toga i nismo svjesni.
Jedno vrijeme bila sam luda za mirisnim svijećama. Međutim, shvatila sam da mi zapravo ne odgovaraju toliko koliko prirodna eterična ulja i prirodni potpourriji pa danas nastojim prostor u kojem boravim osvježavati što prirodnijim varijantama. Mirisnu svijeću upalim tu i tamo, a ove koje vidite na fotografijama su bez mirisa.
Dok se ne počastim nekom prirodnijom varijantom svijeća bez parafinskog voska i ostalih štetnih tvari, odlučila sam uživati u svojem DIY prirodnom božićnom mirisu. Htjela sam da me podsjeti na iste one korice mandarina iz mojeg djetinjstva, ali da i sadrži neke nove začinske arome koje sam zavoljela s vremenom.
Već prije sam vidjela da ljudi na ovaj način osvježavaju svoj prostor pa nisam sumnjala da će mi se svidjeti kada ga napokon i isprobam.
Samo ću reći: ljudi, ovo je divno!
Ovaj prirodni božićni miris je toliko jednostavan za napraviti. Kuća će vam mirisati bo-ža-nstve-no, i što je najbolje od svega, znate da pri tome ne škodite ni sebi niti zdravlju svojih najdražih. Začini, citrusno voće, grančice smreke, jele ili bora i malo ruma ili vanilije stapaju se u jednu krasnu, profinjenu harmoniju koja stvara pravi božićni ugođaj. Osim toga, ovaj miris ujedno djeluje i kao ovlaživač zraka, što je super ako vam je zrak u kući suh zbog grijanja.
Miriše na neki najfiniji zimski čaj, a pomalo podsjeća i na miris kuhanog vina.
A nije ni skupo, realno.
Čisti win-win!
Ok, nagovorila si me. Sad mi reci što trebam od sastojaka.
Znaš što je još kul?
Neke sastojke sigurno već imaš kod kuće. Od citrusa možeš koristiti naranče, limune, mandarine ili klementine, od začina (osim ovih dolje koje ja koristim) možeš koristiti i piment, ružmarin, lovor ili kardamom.
Osim grančica smreke, koristi grančicu bora ili jele.
Umjesto ruma, možeš dodati i ekstrakt vanilije, cider od jabuke ili malo bilo kojeg likera koji ti lijepo miriše. Evo moje kombinacije.
Sastojci:
- 1 naranča
- 1 mandarina (ili klementina)
- 1 jabuka
- komadić svježeg đumbira (cca 3 cm)
- 1-2 grančice jele
- 10-ak klinčića
- 3 štapića kasija cimeta
- 1-2 zvjezdasta anisa
- 1 cijeli muškatni oraščić
- 1 žlica ruma
Priprema:
- Pripremi najprije posudu u kojoj ćeš kuhati začine i voće. Ja koristim manju posudu zapremnine 2 litre.
- Voće nareži na kolutiće ili četvrtine, kako ti je lakše. Neoguljeni đumbir nareži na tanke kolutiće. Sve to dodajt u posudu skupa sa grančicama jele, začinima i rumom. Prelij vodom da prekrije sve sastojke i stavi kuhati na srednje jaku vatru, bez poklopca.
- Nakon što voda proključa, vatru skroz smanji i pusti da tako lagano krčka onoliko dugo koliko želiš da ti prostor miriše. To može biti i nekoliko sati. S vremenom će voda isparavati pa ju je potrebno nadolijevati.
- Kada odlučiš da više ne želiš nadolijevati vodu, isključi vatru i pusti da se sve ohladi. Sada imaš dvije opcije.
- Prva opcija je da sve baciš i sutradan zakuhaš novu mirisnu tekućinu s novim začinima i biljnim materijalom.
- Druga opcija je da voće, koje će biti dosta mekano, baciš, a cijele začine i tekućinu od kuhanja ostaviš i sačuvaš u hladnjaku. Sutradan mirisnu tekućinu samo podgrij i dodaj nove kriške voća ili korice agruma.
Nadam se da ćeš isprobati ovu ideju za prirodni božićni miris i da će on u tvoj dom zbilja donijeti dašak božićnog duha.
Osim što uživaš u DIY projektima, voliš i kuhati? Onda svakako predlažem da baciš pogled na neke od idućih recepata idealnih za ovo hladno vrijeme.
Isprobaš li ju i pofotkaš li ju, svakako mi pošalji svoje fotografije i dojmove na Facebook ili Instagram ili me tagiraj u svojoj objavi na društvenim mrežama. Ukoliko radije učiš iz videa, svakako predlažem da se pretplatiš na moj Youtube kanal kako bi na vrijeme znao/la kada stiže novi video.
Do iduće priče,
Leave a Reply